diuretici (kasnolat. diureticus: koji potiče mokrenje), sredstva za pospješivanje lučenja mokraće i u njoj otopljenih tvari, u prvome redu natrija. Izravnim djelovanjem na bubreg povećavaju izlučivanje vode i elektrolita. Dijele se prema mjestu, jačini i trajanju djelovanja. Primjenjuju se u bolesnim stanjima u kojima je naglašeno zadržavanje soli i vode uz nakupljanje tekućine u tkivima (edemi) i šupljinama tijela, npr. kod edema zbog zatajivanja srca, kod dekompenzirane ciroze jetre, kod nefrotskoga sindroma. Prema snazi izlučivanja vode i natrija dijele se na: vrlo djelotvorne, umjereno djelotvorne i slabo djelotvorne. Nepoželjan je učinak u primjeni diuretika pojava smanjene razine kalija (hipokalijemija) zbog povećanog izlučivanja kalija. Gubitak se nadoknađuje povećanim unosom namirnica bogatih kalijem (voće, povrće) ili ljekovitim pripravcima kalija. Često se kombiniraju osnovni diuretik i diuretik sa svojstvom čuvanja kalija.
